Intro
Kao boginja lova i mjeseca, Artemida je bila personifikacija neovisnoga ženskog duha. Zbog sklonosti divljini i neukroćenoj prirodi, arhetip Artemide odgovoran je za jedinstvo sa samom sobom i s prirodom. (…)
Kao boginja djevica, Artemida je bila otporna na zaljubljivanje. Nije bila oteta ni silovana, te kao takva predstavlja osjećaj nataknutosti, samosvojnost, stav „sposobna sam brinuti sama za sebe“. Pa ipak, njene su sumnje njezini najveći neprijatelji.
Pretpostavljala je također da svoj uspjeh može zahvaliti primjesi agresivnosti, zbog koje je „uzimala sve što je željela.“ (…)
Žena Artemida sklonija je gnjevu prema muškarcu ili muškarcima općenito, zato što je omalovažavaju ili ne poštuju ono što ona smatra vrijednim.
Artemida je također često bila nemilosrdna, a nemilosrdnost njena kažnjavanja može biti strahovita i često se pojavljuje kad tuđe postupke prosuđuje u isključivom, crno-bijelom kontekstu. Iz te perspektive postupak je potpuno loš ili potpuno dobar, jednako kao i osoba koja ga je počinila. Stoga žena Artemida svoju odmazdu ili kažnjavanje smatra opravdanim. (…)
Mnoge žene Artemide u odraslu dob ulaze s osjećajem samopouzdanja i neranjivosti, a sposobnost suosjećanja i empatije, koja može doći sa zrelošću, kod njih se razvija postupno.
Žena Artemida mora stoga postati ranjiva da bi naučila iskreno voljeti i brižno pristupati drugima. (Iz knjige „Boginje u svakoj ženi“, Jean Shinoda Bolen o arhetipu Artemide).
Tako Jean Shinoda Bolen, dr. med. i poznata jungovska psihoanalitičarka, objašnjava arhetip možda okrutne, ali svakako vrlo hrabre grčke boginje-ratnice.
A priča o Artemidi, priča je o vučici u janjećoj koži.
Priča I.
Djevojčica s mašncom u kosi
Proljeće je 1986.-e., a dan kao stvoren za igru na svježem zraku i valjanje po travnjaku.
(…)
Vedre se oči, kao ni vedri dani, zloćom ne rose, niti tugom naoblače.
Sve se zbilo neočekivano brzo.
Muk umjesto krika? Što sad?
Tko se mača lati od mača će i poginuti!
…
Artemida je bila nemilosrdna prema onima koji su je uvrijedili -u što se uvjerio nepromišljeni Akteon.
Lutajući šumom, lovac Akteon slučajno je nabasao na boginju i njezine nimfe, dok su se kupale u skrivenom jezeru, i nepristojno ih nastavio gledati.
Uvrijeđena tim činom, Artemida je Akteonu pljusnula vodu u lice, pretvorivši ga u jelena. Tako je Akteon postao lovina vlastitim lovačkim psima, koji su navalili na njega.
Prestravljeni je Akteon pokušao pobjeći, ali su ga psi uhvatili i rastrgali na komadiće.“ (Iz knjige „Boginje u svakoj ženi“, Jean Shinoda Bolen o arhetipu Artemide).
Intermezzo
A kad se to dogodi, dobro će znati što joj je činiti i vjerujte, od te mašnice u kosi neće ostati ni končić na končiću.
Jer dvljina se ne kroti.
Priča II.
Koža kao modni dodatak
Pitaš se, je li to normalno, ovaj osjećaj koji imaš kada ste nasamo?
Budi hrabra i prvo sebi samoj sve priznaj.
Otpij gutljaj istine, usudi se, probaj!
U-zdrav-lje!
Najbitnije je da ti je uvijek dovoljno vlažna.
Sve ono što ne želiš znati, odavno predosjećaš.
I onda se čudiš kad te malo udari po stražnjici, ma hajde!
cerek. cerek. cerek.
alarm se pali
crvena uzbuna
automatsko odbrojavanje do brisanja sadržaja započinje za 10, 9, 8, 7…
reset! reset! reset!
To je obično trenutak kada se u vučici s pogledom srne budi njena boginja ratnica.
A predatori vrebaju.
Nemilosrdne i neprilagođene, ali zato slobodne!
Vrijeme je za napad.
Obrazi vreli.
Dah isprekidan, kratak.
Ruke teške, snažne.
Koraci meki, tihi.
Jer što je zločin bez kazne?
