U nedostatku bolje ideje i pod snažnim pritiskom krajnje uzaludnosti superžena je odlučila intervjuirati samu sebe.
Superžena je, vjerovali ili ne, pristala na ekskluzivni intervju sa samom sobom!
Poštovana superženo, dobrodošli u svoj dom! Hvala Vam što se pristali na ovaj razgovor, poštujući pritom pravila i smjernice naših vladara o izbjegavanju rukovanja i držanju razmaka od 1m. S obzirom na trenutnu situaciju u svijetu te nekontrolirano širenje mističnog koronavirusa koji, prije svega, najviše ugrožava i pogađa starije osobe, što mislite, kako će se stvar dalje razvijati? Što nas čeka u budućnosti?
Prije svega, hvala na pozivu, ugodno ste me iznenadili, kao i na Vašem zanimljivom uvodnom pitanju. Razvoj krize izazvane koronavirusom prilično je lako predvidjeti. Budući da na tržištu još uvijek nema stopostotno pouzdanih testova (…)
Da, uistinu zanimljiv i inspirativan pogled na budućnost u kojoj ćemo uz primjenu efikasnih modela suzbiti pandemiju koronavirusa te tako spasiti živote najvrjednijima među nama.
Kada smo već kod velikih i bitnih tema, možete li dati i kratak komentar na nedavni potres u Zagrebu, tj. konkretno na plan ovdašnje gradske vlasti za sanaciju i restauraciju porušenih stambenih zgrada, škola, vrtića, fakulteta, muzeja i svih ostalih potresom pogođenih površina?
Zahvaljujem na još jednom sjajnom pitanju! Iako sam po vokaciji prilično sklona kritici i sarkazmu, ovoga puta moram priznati da (…)
Zašto to mislite? Možete li svoj osobni stav potkrijepiti relevantnim činjenicama?
Gledajte, (…)
Zvuči vrlo revolucionarno, ali je li izvedivo?
Objektivno gledano, Zagreb napokon ima šansu za masovni turizam po uzoru na Černobil, Fukušimu ili čak Međugorje!
Napukli zidovi,
krhotine života,
turistima i
investitorima
ponuđeni
kao na dlanu.
A cijena?
Prava sitnica!
„Still life of Zagreb“
Sjajan primjer kako je ponekad potrebno razmišljati „izvan kutije“ i sagledati stvari iz neke posve druge perspektive, a ne držati se uvijek pravila i normi, kao pijan plota. Vratimo se, superženo, sada Vama osobno. Poznati se po tome da volite društvo i da ste neodoljivo skloni slobodi kretanja. S obzirom na vašu reputaciju, kako podnosite izolaciju?
Što reći, nemiran duh poput moga stalno traži novu inspiraciju i nov način izražavanja, što je u višetjednoj izolaciji prilično teško ostvariti. Ali, spašavaju me kreativnost, knjige, optimizam, imaginacija, i naravno – alkohol.
Čega se najviše bojite, kada jednom sve ovo prođe?
Zapravo bih voljela da ovo potraje, jer ne znam hoću li ikada više (…)
Čime se sada uglavnom bavite? Kako Vam prolaze dani u karanteni i izolaciji?
Prvo moram reći da (…)
Vrijeme očajnih kućanica je prošlo. Sada caruju vesele i ušljukane kućanice!
Može li se onda zaključiti da vi zapravo jako dobro podnosite izolaciju i karantenu?
U principu, živimo kao kolonija kloniranih Garfielda. A ako ovo potraje, uskoro ćemo tako i izgledati.
Spomenuli ste muža i djecu pa nam možda možete reći kako izolacija utječe na Vaš bračni i obiteljski život?
Da, to je još jedno od „onih pitanj”.
Gdje bih ja danas bila da nije bilo Černobila… Ah…
To svakako zvuči vrlo zanimljivo i rado bismo u nekom sljedećem razgovoru čuli više o tome, ali vratimo se radije našoj današnjoj temi.
Ako baš inzistirate…
Kako to mislite, možete li nam malo pojasniti?
Naravno. Primjera ima mnogo, ali navest ću samo posljednja dva. Prije nekoliko dana (…)
Zanimljivo. I što ste suprug i Vi poduzeli po tom pitanju?
(…)
