Dok čekam da, lišeni svakog nadahnuća i neopterećeni preveli-
kom jezičnom ekspertizom, konačno dovrše započetu rečenicu, srknem još malo one crne kave i logiram se na Instagram kako bih objavila današnji post. Naime, na Instagramu uživam određeni status, imam pratitelje, istomišljenike, možda i pokojeg skrivenog obožavatelja, ali ovdje kod kuće stvari su potpuno drugačije. Niti mi se otvoreno dive, niti potajno obožavaju, niti dijele moje mišljenje. Kakav bezobrazluk!
Kad ih gotovo nježno i s profesorsko-majčinskim razumijevanjem
znalački suptilno ispravljam, oni se ljute i nezadovoljno vrpolje na mjestu. Još su i nezahvalni! Mislim da bi željeli da ih ponekad malo više hvalim, da kažem kako su baš lijepo nepismeni, kako divno ustraju u istim pogreškama, ili kako su apsolutno savršeno nemotivirani.
Ponekad im tako nešto čak i kažem, ali znaju da sam samo sarkastična pa se još i uvrijede. Ne možeš im udovoljiti nikako, a druga bi djeca sve dala da doma imaju profesoricu njemačkog!
Otprilike 5 minuta prije no što moram krenuti, ulazim u završnu
fazu moje černobiljske energetske rapsodije. To je onih 5 minuta
dnevno kada ja, superžena, izvodim biblijsko čudo. Šalicu kave stavljam u perilicu suđa koju, u pravilu, i otvaram i zatvaram lijevom nogom. To je ujedno i noga na koju ujutro obično ustajem. Prije odlaska uvijek uključim perilicu, to mi je za sreću. Budući da sve prljavo posuđe ne staje u perilicu, provjeravam što najviše smrdi pa to malo ispirem vodom i vješto slažem jedno na drugo kako bi zauzimalo manje mjesta dok sutra ne dođe na red za pranje. Istovremeno, dok mi posljednja nada umire na mašću uprljanim rukama, njemu diktiram još jedan blic-test. Jednog dana znat će to cijeniti, sigurna sam.
Zatim jurim u kupaonicu i pogledam se u ogledalo. Instinktiv-
no posežem za pastom i četkicom. Dok jednom rukom perem zube,drugom vadim šminku iz ormarića, no ubrzo zaključujem kako sam zapravo sva već očaravajuća te kako nema neke stvarne potrebe za temeljnom rekonstrukcijom. Šminku sam nanijela samo nekih 10 sati ranije, pred odlazak na posao. Za potpuno samopouzdanje i mladenački šik nanosim, međutim, ipak malo rumenila. Za frizuru je prekasno, ali ni to nije osobito važno jer: a) pada kiša i bilo bi potpuno neprimjereno pa čak i neukusno da se po ovakvom vremenu pojavim sa besprijekornom frizurom. Tako bih na sebe samo nepotrebno navukla jal ostalih, manje sretnih žena, b) kosa mi možda nije svježe oprana, ali to pod širokom, pletenom rétro trakom nitko neće opaziti.
K tome, traka za kosu sasvim lijepo ističe moje blistave, nebeskoplave oči i punaška, crvena usta, c) vozim se liftom, što mi daje barem još dodatnih 45 sekundi vremena za namještanje trake i provjeru općeg dojma. Mala sirena češljala se vilicom pa je nitko nije osuđivao zbog toga. Samo kažem.
