Ponedjeljak. Jesenska kulisa u stambenim blokovima negdje na kraju grada.
Olujni vjetar već satima nemilosrdno šiba pokisle ulice.
Nešto kasnije superžena iz novina slučajno doznaje kako nosi upravo njeno ime. Drznuo se, dakle!
Superžena noćas oka nije sklopila. Budna je dočekala zoru i sad leži u krevetu, ljuta na sebe i cijeli svijet.
The night is dark and full of terrors.
„Kad se Gregor Samsa jednoga
jutra probudio iz nemirnih
snova, nađe se u svom krevetu
preobražen u golemog kukca.“
Ovime je sve rečeno.
Jao!
Akromatičnost je, izgleda, lajtmotiv današnjeg dana…
Nevermore, nevermore…
Budućnost odjednom djeluje bezbojno. Koliko nijansi ima bijela?
Pramenovi guste svile, srebrno tkanje, sjajne niti Jednog lijepog dana, možda već danas ili tek sutra...
I što nam onda preostaje?
Postati savršen i biti uzvišen, pa ima li išta ljepše od toga?
Ima. Superženi štošta djeluje ljepše od toga.
Savršenstvo naše svagdanje uvijek i svuda. Amen.
Slijede praktični primjeri iz života kao dopuna elaboratu o promjenama, prihvaćanju i neminovnosti.
Makeover dnevnih očekivanja
WC-školjka curi iako (…)
Svakodnevnica ima bezbroj načina da nas izludi, ali to ne znači da je nepobjediva.
Samo superžena je nepobjediva.
A ponekad je ljepše liječiti nego spriječiti
Keine Panik. Kein Stress.
Čovjek uči dok je živ, superžena ne uči. Ona to jednostavno ne radi.
