Na odlasku joj kosu vežem u rep i ljubim je u topli, meki obraščić koji opet neodoljivo miriše na buđenje i bijelu kavu. Dok se ona polako sprema za školu, ja već oblačim kaput, navlačim debelu zimsku kapu i crne kožne rukavice, otvaram vrata te na izlasku umjesto pozdrava kažem samo: “Nemoj biti previše dobra danas!”
Nekoliko trenutaka kasnije stojim u hodniku i čekam lift.
I tu mi iznenada sine.
Jedna posve suluda misao progurava se iz zadnjeg reda nesvjesnog u prvi red svjesnog. Laktari se, meškolji i zadihano protrčava hodnicima moga predivnog uma. Bez trunke obzira odguruje sve ostale misli u stranu i gazi im bezobrazno po promrzlim prstima. Nečuveno. A onda, poput munje iz vedra neba, sijevne mi pred očima:
Jesam li svojoj kćeri upravo poručila da NE bude dobra danas?
"Budi dobra ti
i nemoj
gradom lutati."
Nikada nije mislila da bi nekad popularna grupa Novi fosili mogla imati presudan utjecaj na njen život, ali čini se da se upravo to dogodilo.
Dobra djevojka s kartom za raj u džepu. Lijepo zvuči, ali izgleda da je zavodljivosti stvarno lakih nota teško umaći…
"Dobre djevojke,
one idu u raj baš sve,
loše djevojke,
idu kud god zažele!"
Mislim, dakle, pojma nemam jer krhko je znanje, pomisli konačno uz uzdah dubokog, radioaktivnog razočaranja.
Htjela, ne htjela, pjevušeći razdragano poznati hit izvučen iz naftalina, superžena bila je primorana priznati si ružnu istinu: dobre djevojke, za razliku od loših, nemaju mogućnost izbora. Za njih vrijedi, ili raj ili ništa.
Spustivši se u prizemlje zgrade, osjećala je težak pritisak u grudima. Izašla je na ulicu. Zrak nošen hladnim vjetrom bio je oštar poput povratka u stvarnost.
Dok je svježe komade misli i dalje nemilosrdno mljela u moždanoj flajšmašini, približavala se stanici metroa.
I moja je kći dobra djevojka, sirota…
Očito nije slušala pravu muziku.
Ali, nema tog problema koji bi se od nje mogao sakriti jer ga ona nanjuši i kada vreba iz neke černobiljske jame pod gomilom radioaktivnog otpada, a kamoli kad joj se nađe pod nosom.
Svoj je delikatni cvjetić prvo upisala na tečaj juda, a onda je stvar prenijela na sljedeću, višu razinu.
Odvajanje intelektualnog blaga od intelektualnog škarta.
Zasučimo, dakle, rukave i prionimo poslu!
Na neko vrijeme sklonila je omiljene bajke s polica knjiga i napravila ozbiljan rez u pogledu obavezne literature.
U izvornim bajkama snažne, mudre, sposobne i hrabre dobre djevojke preuzimale su stvari u vlastite ruke. The End.
U pitanje je, stoga, dovedeno baš sve, pa čak i omiljen lik Belle iz Ljepotice i zvijeri.
Visoka je cijena spoznaje.
Nije lako odbaciti stara uvjerenja i usuditi se stupiti na nepoznati teritorij, ali za hrabrost nikada nije niti rano niti kasno, za nju postoji samo pravi trenutak.
A onda joj kći kratko obznanila lako želi postati umjetnica!
E, sad, tko god je čuo za Van Gogha ili, recimo, Marinu Abramović zna da bi maloj vjerojatno ipak bilo bolje da ostane princeza s početka ove priče i čeka svog princa na bijelom konju… Mda.
Ali, što je učinjeno, učinjeno je, sada više nema nazad. Alea iacta est!
Sada majka-supermajka brzopotezno otvara Instagram profil i kreće u još jednu nadahnutu pustolovinu. Čita knjige i piše tekstove za bookstagram, a njena kći zadužena je za fotografije koje će ljude naprosto baciti u trans. Bit će to stalan i sjajno neplaćen posao za obje, ali na kraju će se trud ipak isplatiti. Sigurno.
Njena djevojčica dobila je tako jedinstvenu priliku okušati se kao fotografkinja i naučiti iz prve ruke kako je umjetnost lijep, ali i iznimno zahtjevan zanat.
Ovo je trebao biti blog o njoj. Ali…
Superžena izlazi iz metroa i staje na pokretne stepenice. Spuštajući se, na tren joj se učini kao da silazi u mračne i vlažne dubine vlastite svijesti, gdje vrebaju priče žive zakopane, čiji glas, iako sve tiši, još se čuje.
Sve dok je vapaja, ima i nade…
Sigurno znate priču o Trnoružici i njenom anti-aging beauty sleep-u? Cura se nakon sto godina probudila bez jedne-jedine bore!
Vjerovali smo dobroj djevojci iz bajke, a sve je bio samo marketinški trik…
Pjesma „Dobre djevojke“ nastala je 1987. godine, a Černobilj se dogodio samo godinu ranije, dakle, 1986. Je li to samo još jedna neobična koincidencija ili ipak nešto više od toga, zamislila se superžena. Postoji li poveznica između popularne pjesme i nuklearne tragedije?
Je li stoga moguće da je radijacija 1986. donekle izmijenila genetski materijal omiljene domaće autohtone vrste dobre djevojke?!
Dobra djevojka
Klasična dobra djevojka čuje glasove u glavi čak i kad nema službenu dijagnozu. Prema tome, kad god se nađe pred izborom ili dilemom, njeni joj glasni podstanari savjetuju primjereno vladanje jer za dobru djevojku najbitniji je njen dobar glas.
Ne čudi, stoga, što kad dobroj djevojci kažu kako je u životu najbitnije slijediti svoj “unutarnji glas“, ona u čudu pogleda i pita, „A koji točno?“.
Ona je poput ptice koja ima krila, ali nikada ne nauči letjeti jer joj dobronamjerni ljudi govore kako je let precijenjen, a sigurnost najbitnija. Nakon nekog vremena dobra djevojka zaboravi čemu služe krila pa ih koristi samo kao ukrasno perje.
Najveci problem dobre djevojke je, kao što smo ranije utvrdili, što i ona ima intuiciju. A zo je problem za dobru djevojku i jer joj često sugerira stvari kojima se svi ostali glasovi u njenoj glavi snažno protive.
Dobra djevojka stoga nikada neće biti dovoljno dobra. Osim, možda, ako postane loša djevojka.
Blažena Mutacija svih milosti puna.
Loša djevojka
Lošoj djevojci sigurnost ulijeva strah.
Ona je sve te glasove odavno podavila u lokvi duboke, mutne vode i zato ju manje boli glava nego dobru djevojku koju glava često boli.
Loša djevojka sluša samo svoju intuiciju jer je samo s njom i rođena.
Ona ne želi što treba, nego što hoće. Loša djevojka uvijek točno zna što hoće.
Loša djevojka ne provodi vrijeme stalno se ispričavajući zbog grešnih misli…
(…)
Superženi se ovaj izljev toka svijesti učinio psiho-fizički napornim pa je malo usporila korak.
Dok stoji na semaforu i čeka zeleno svjetlo ugleda jato pernatih misli kako, u potrazi za slobodnim gnijezdima, prelijeću iznad usamljenih sivih krovova, ne bi li u njima izlegle mudre zaključke.
„… a te loše sve,
moje prijateljice,
nisu loše ne,
sve su dobre djevojke.“
Hm, ako su Novi fosili bili u pravu, onda su loše djevojke zapravo prave dobre djevojke.
